Radno i raspoloženo zajedništvo na simpoziju HKDMST-a u Zagrebu
- Details
- Category: Novosti
- Published on Wednesday, 13 November 2013 21:15
- Hits: 2334
„Život u krilu zdrave obitelji – Uloga medicinske sestre u potrebama obitelji danas“ bila je tema 4. simpozija HKDMST-a koji se održao 11. i 12. listopada 2013. godine u prostorijama Međubiskupijskog Sjemeništa u Zagrebu.
Simpozij je bio namijenjen medicinskim sestrama i tehničarima, primaljama… no nazočni su bili i fizioterapeuti, liječnici i svećenici koji su dušobrižnici u bolnicama i drugim zdravstvenim ustanovama.
Simpozij je trajao dva dana. Svaki je dan započeo sa Sv. misom koju je prvi dan predvodio Rektor sjemeništa vlč. Domagoj Matošević. Propovijed vlč. Matoševića s osvrtom na razmišljanje o milosrdnom Samaritancu u našim životima bila je izvrstan uvod u naše dvodnevno druženje i djelovanje.
Službeno otvaranje simpozija započelo je pozdravnim porukama predsjednice Društva, moje malenkosti, Tine Jelić-Balta, našeg duhovnika vlč. Krunoslava Pačalata i nama dragih gostiju; domaćina, vlč. Domagoja Matoševića, predsjednika HNSS, Adrijana Friganovića, ispred Hrvatske katoličke udruge medicinskih sestara Zadar kolegica Eva Zubović. Potom je uslijedilo predavanje gosp. Krešimira Miletića koji nam je govorio o važnosti obitelji, karakteristikama zdrave obitelji, o problemima unutar obitelji, osvrnuo se na vanjske i unutarnje „razarače“ koji opterećuju obitelj, problemima u shvaćanju tijela i spolnosti, problemima u komunikaciji među članovima obitelji, nedostatku bračne duhovnosti, nepostojanju sustavne obiteljske politike…
Izlaganje našeg gosta potaknulo nas je na razmišljanje te identificiranje i implementiranje kompetencija medicinske sestre u našem svakodnevnom radu, koje će odgovoriti zahtjevima suvremene obitelji, što nam je bio i jedan od ciljeva simpozija.
Medicinske sestre pritom mislim i na tehničare su članovi stručnoga tima i svojim znanjem i vještinama – kompetencijama – sudjeluju u planiranju i provođenju zdravstvene njege, a zdravstvena njega prema ICN-u obuhvaća „Samostalno i suradničko zbrinjavanje pojedinca svih dobi, obitelji, grupa i zajednice; zdravih i bolesnih u svim okruženjima“. Svjedoci smo da zdravstveno osoblje je uglavnom okrenuto prema pojedincu, čovjeku u potrebi – bolesnom - pri tome marginaliziraju obitelj i potrebe te iste obitelji. Na našem simpoziju težište je bilo stavljeno upravo na tu obitelj – obitelj u potrebi, koja nosi veliki teret suočavanja s bolešću, a trebala bi biti dobar oslonac, podrška i utočište bolesnom čovjeku.
Simpozij smo organizirali s ciljem okupljanja stručne i znanstvene zajednice koja će na temelju dosad prikupljenih podataka iznijeti evidentnu problematiku te potaknuti raspravu i donijeti zaključke o značenju i ulozi medicinske sestre u obitelji i na kraju odrediti i implementirati kompetencije medicinske sestre u svakodnevnom radu koje će odgovoriti zahtjevima suvremene obitelji.
Tijekom simpozija obrađene su četiri teme:
• medicinska sestra u radu s djecom s posebnim potrebama • sestrinstvo u obitelji • duhovna dimenzija u sestrinstvu • medicinska sestra kroz brigu za osobe s posebnim potrebama.
Teme su obrađene kroz četrnaest ex cathedra izlaganja i tri postera.
Posebno bih izdvojila temu duhovne dimenzije u sestrinstvu. Samo ime sestra u nama izaziva određenu posebnost. Bjelovarski biskup mons. Vjekoslav Huzjak u jednom obraćanju medicinskim sestrama rekao je da u životu čovjeka postoje samo tri sestre; rođena, časna i medicinska. Upravo takva posebnost daje nam određenu odgovornost i stručnost temeljenu na znanstvenim dostignućima ali i protkanu darovima i talentima: ljubavi, služenja, strpljenja za bolesnike i njegovu obitelj, darom slušanja i tješenja, pomaganja, suosjećanja, darom suza, tolerancije, razumijevanja, radosti… Ako se vratimo na stručnost, željela bih istaknuti kako pristup bolesniku i njegovoj obitelji kao dobroj i zdravoj „logistici“ mora biti cjelovit. Cjelovit može biti samo ako obuhvati sve četiri temeljne dimenzije čovjeka; tjelesnu, emocionalnu, društvenu i duhovnu. Kao medicinske sestre dužne smo bolesniku i njegovoj obitelji omogućiti cjelovit pristup pri zadovoljavanju osnovnih ljudskih potreba. Do sada se puno radilo na identifikaciji ljudskih potreba i implementaciji u sustav zdravstvene njege pri čemu se težište stavljalo na tjelesne potrebe, nešto manje na emocionalne i društvene a duhovnost je bila u tragovima veličine paukove niti.
Katoličke medicinske sestre i tehničari posvijestili su si važnost duhovnosti prije svega sebe samih kao stručnih i kompetentnih osoba koje planiraju i provode zdravstvenu njegu tako i pacijenta, koji u svom stanju bolesti imaju uglavnom nešto veću potrebu za duhovnošću. Izgrađujući sebe u duhovnosti postajemo kompletniji stručnjaci i poželjni suradnici jer obrazac vrijednosti osnovnih ljudskih potreba nam je bogatiji. Na temelju takvog razmišljanja i stavova iznjedrili su i prijedlozi te nova očekivanja našeg Društva s ciljem uvrštavanja većeg broja sestrinskih dijagnoza iz područja duhovnosti u sustav zdravstvene njege.
Pozitivno ozračje i Božja prisutnost osjetila se u svakom trenutku i na svakom milimetru prostora gdje smo boravili. Obogaćeni novim informacijama i nadahnuti Duhom Svetim idemo dalje kao kvasac ovog Društva, sol zemlje i svjetlo svijeta, jer samo „Religiozno zdrava medicinska sestra blagoslov je pacijentu i obitelji“ rekao je vlč. Krunoslav Pačalat.
Mir i dobro.
Tina Jelić-Balta
